METABOLIC SYNDROME AND PHYSICAL ACTIVITY

Metabolic syndrome includes metabolic disorders that often occur together, such as abdominal obesity, dyslipidemia, hyperglycemia and hypertension. The incidence of the syndrome is higher among women and in the older age groups. The main risk factor is obesity. Due to the increase in the number of obese people is expected to increase the frequency of the syndrome in the future. Physical activity is defined as any bodily movement produced by skeletal muscles that results in energy expenditure which can be measured in kilocalories. Physical activity has a positive impact on health and it is important method in treatment of metabolic syndrome. It can be divided based on exercise intensity in light, moderate and vigorous. The reduction of visceral fat, one of the components of metabolic syndrome, is achieved by aerobic training, while resistance training does not lead to a significant reduction. A modest exercise program decreases visceral fat effectively without changes in caloric intake.Original Abstract: Metabolicki sindrom obuhvaca poremecaje u metabolizmu koji se ucestalo pojavljuju zajedno, a to su abdominalna pretilost, dislipidemija, hiperglikemija i hipertenzija. Ucestalost sindroma je veca me[eth]u zenama i u starijim dobnim skupinama. Glavni rizicni cimbenik je pretilost. Zbog porasta broja pretilih osoba, ocekuje se rast ucestalosti sindroma u buducnosti. Tjelesnu aktivnost definiramo kao bilo koji pokret izveden pomocu skeletnog misicja pri cemu se trosi energija koja se mjeri u kilokalorijama. Tjelesna aktivnost ima pozitivan utjecaj na zdravlje i vazna je metoda u lijecenju metabolickog sindroma. Mozemo je podijeliti s obzirom na intenzitet: na laganu, umjerenu i tesku. Osnovni patofizioloski procesi su inzulinska rezistencija i povecana kolicina visceralnog masnog tkiva. Metabolicki sindrom je i proupalno te protrombotsko stanje. Klinicke manifestacije su povisen arterijski tlak, povisene vrijednosti glukoze u krvi, smanjena koncetracija HDL-a, a povisena koncentracija triglicerida u krvi. Oboljeli od metabolickog sindroma imaju poveaeani rizik za razvoj kardiovaskularnih bolesti i secerne bolesti tip II. Lijecenje se zapocinje promjenama zivotnog stila koje umanjuju rizicne cimbenike za metaboliecki sindrom (pretilost i smanjenu tjelesnu aktivnost). Ako metabolicke abnormalnosti nakon tih promjena perzistiraju, lijecenje se usmjerava na terapiju secerne bolesti tip II i rizicne cimbenike kardiovaskularnih bolesti. Vjezbanje efikasno reducira s