The 'Cellist's Predicament, or Imagination, Ethics, and Musical Performance

This article applies aspects of recent thought about ethics to the subject of musical performance. It distinguishes moral imagination from moral code and describes them as two incompatible and yet inextricable—incommensurate—aspects of judgment in both ethics and musical performance. The term ethics is used to describe the ability at balancing incommensurates in both morality and music. The author draws upon recent work by, in particular, Geoffrey Galt Harpham, Thomas Kuhn, Alasdair Maclntyre, and Martha Nussbaum. The article concludes by means of an illustration of a musical performance pathology considered in light of ethics. Članak se bavi nekim aspektima etičkih misli o glazbenom izvodilaštvu. U njemu se razlikuje moralni zamišljaj od etičkog kodeksa, te ih se opisuje kao dva nesumjerljiva i nerazrješiva aspekta prosudbe kako u etici tako i u glazbenom izvodilaštvu. Pod pojmom etičkog kodeksa podrazumijeva se čvrsti sklop pravila — kodificirano pravilo: »ne smiješ« — koje valja strogo poštivati gdjegod se ureðuje ljudsko ponašanje. Pod pojmom moralni zamišljaj podrazumijeva se imaginativna sposobnost da se predvidi besprimjerna i stoga nesigurna priroda svakog ljudskog sukoba. Kodeks i zamišljaj su nesumjerljivi. S gledišta jednog, drugo je neshvatljivo: pravila kojima vlada strogi etički kodeks ne prihvaćaju nikakve maštovite iznimke, dok fleksibilnost moralnog zamišljaja ne dopušta nikakvu regulativnost niti kodifikaciju. Kodeks i zamišljaj mogu se dovesti u ravnotežu samo s pomoću odmaka ili udaljavanja. U članku se pojam etički odmak shvaća kao udaljavanje s kojega se nesumjerljive strane moralnosti istražuju bez ostrašćenosti i objektivno. Kao posljedica takvoga stava, pojam etika rabi se za opisivanje prakse dovoðenja u ravnotežu nesumjerljivosti u moralnosti i glazbi. Upotrebljavajući ovakav pojam etike kao teorijski okvir, u članku se razmatra etika glazbenog izvoðenja i zaključuje sa slučajem izvoditeljske patologije — dileme u kojoj se nalazi neuspješni violončelist koji je nekoć bio vješt u baratanju glazbenim kodovima, ali je sada nesposoban za zamišljaje nužne za razumijevanje samoga/same sebe. U ovome je slučaju jedan aspekt glazbeničkog upotpunjavanja proizveo stanje nefunkcioniranja. Problem koji je nastao je etički: to je nesposobnost da se zauzme načelni stav u procjenjivanju vlastite izvedbe, odnosno nesposobnost da se samoga/samu sebe dovede do zamišljenog kritičkog odmaka i na temelju toga stvore nove i prikladne izvoditeljske djel