SHVAĆANJE PRAVNE ZNANOSTI U SUVREMENOJ UDŽBENIČKOJ LITERATURI IZ POZITIVNOPRAVNIH PREDMETA NA PRAVNOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

U radu se raspravlja o izrijekom iskazanom shvaćanju pravne znanosti u obveznoj udžbeničkoj literaturi iz pozitivnopravnih predmeta na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U prvome se dijelu rada opisuje istraživački problem i postavljaju odgovarajuće hipoteze, navode ciljevi istraživanja, detaljno opisuje korištena metoda kvalitativne analize sadržaja teksta i razraðuju jedinice sadržaja (teme, kategorije i potkategorije). U drugome se dijelu rada utvrðuje koji udžbenici sadržavaju odredbu pravnoznanstvene discipline kojoj pripadaju i/ili pravne znanosti općenito, u kojoj je mjeri sadržavaju, kako odreðuju predmet, ciljeve i metode pravne znanosti i uključuju li interdisciplinarnost u pravnoznanstvena istraživanja. U trećem se dijelu rada utvrðuje prevladavajuće shvaćanje predmeta, ciljeva i metoda pozitivnopravne znanosti i prevladavajuće shvaćanje o interdisciplinarnosti pravnoznanstvenih istraživanja u analiziranoj udžbeničkoj literaturi. U zaključku se raspravlja o rezultatima istraživanja, utvrðuje u kojoj su mjeri hipoteze potvrðene te se upućuje na moguće dodatne smjerove teorijskih i empirijskih istraživanja (hrvatske) pravne znanosti. Rezultati istraživanja pokazuju da analizirani udžbenici uglavnom sadržavaju barem osnovnu odredbu pravne znanosti, no da se uvelike razlikuju s obzirom na mjesto, obuhvat i način njezine razradbe. Nadalje, prema prevladavajućem shvaćanju, predmet pravne znanosti su opće pravne norme, njezini ciljevi opis i usustavljenje prava te preporučivanje primjerenijih zakonodavnih rješenja i primjerenijeg tumačenja i primjene prava, a metode dogmatska, poredbena i sociološka metoda. Ciljevi i metode pravne znanosti u pravilu se samo navode, bez dodatnog opisa i objašnjenja. Konačno, u manje od polovice udžbenikâ navodi se da pravnoznanstvena istraživanja uključuju neki oblik interdisciplinarnosti, pri čemu je prevladavajuće shvaćanje da se interdisciplinarnost ponajprije sastoji u korištenju spoznajama drugih znanstvenih disciplina.