REGULACIJSKI RADOVI U DONJEM TOKU DRAVE KAO TEMELJ NESMETANOG PROMETOVANJA (OSVRT NA DRUGU POLOVICU 19. I POCETAK 20. STOLJECA)

Autorice usmjeravaju istraživanje u opetovanost zamisli о pretvaranju Drave, zajedno sa rijekom Savom, u plovidbeni put (njihov spoj dalje s Jadranom.) što je u drugoj polovici 19. stoljeća utjecalo na provedbu sustavne regulacije rijeka, tj. na početke ozbiljnijih tehničkih tretmana vezanih za plovidbu parnog brodarstva na unutrašnjim vodama. U radu ukazuju da će tek uvod strok signenje jedinstvenog vodnog prava za cijelu Austro-Ugarsku Monarhiju, osnivanje Općih vodnih zajednica dravskodunavskog sliva (pravni nasljednik Riječnog mjerničkog ureda) i vodnih zadruga dati jasne konture sustavnih regulacijskih radova, koji su usko vezani za modernizaciju prometa koji je nakon otvaranja novih željezničkih pruga povećao ulaganja u razvoj riječnog prometa. Stoga su regulacijski radovi u donjem dijelu Drave postali temelj nesmetane plovidbe u prometu drva i poljskih plodina iz Slavonije u zapadne dijelove Monarhije, a osobito u tzv. Alpske zemlje izvan Monarhije. Budući da se Dravom moglo ploviti bez većih poteškoća samo u vrijeme normalnog i nešto višeg vodostaja iskorištenost plovidbe usmjerene na Dunav, najdužu i najmoćniju rijeku (od ušća Drave do Zemuna, te Dravom od mad strok signarskog grada Barsca do Osijeka i obratno) bila je relativno slaba, i to ponajviše zbog prirodnih karakteristika Drave koje su tražile neprestana državna vrlo opsežna novčana ulaganja u regulacijske vodoprivredne radove. U zaključnom dijelu rada naglašavaju da su zadani gospodarski ciljevi vezani uz sustavnu regulaciju Drave nailazili na velike poteškoće, bez obzira na utjecaje tržišta, i to zbog stalnosti i dugotrajnosti tih radova koji su se mogli ostvarivati jedino velikim državnim ulaganjima koja su, gotovo uvijek, za te radove bila nedostatna, a skromne privredne snage domaćeg grad strok signanskog poduzetništva ostale su uglavnom zatvorene u uskim regionalnim okvirima. Stoga su postizavani slabi učinci ili