SOCIJALNA KOMPETENCIJA I ANTISOCIJALNO PONAŠANJE SLIJEPIH UČENIKA I UČENIKA TIPIČNOG RAZVOJA
Socijalna kompetencija podrazumijeva sposobnost postizanja vlastitih ciljeva, uz istovremeno održavanje pozitivnih odnosa s drugima. Kod osoba s oštećenjem vida njezin značaj ogleda se u razvoju pozitivnog self-koncepta, višeg samopoštovanja, asertivnijeg ponašanja i sposobnosti prihvaćanja svog ošt...
Gespeichert in:
Veröffentlicht in: | Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 2018-07, Vol.54 (1), p.24-36 |
---|---|
Hauptverfasser: | , , , , , |
Format: | Artikel |
Sprache: | hrv |
Schlagworte: | |
Online-Zugang: | Volltext |
Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
Zusammenfassung: | Socijalna kompetencija podrazumijeva sposobnost postizanja vlastitih ciljeva, uz istovremeno održavanje pozitivnih odnosa s drugima. Kod osoba s oštećenjem vida njezin značaj ogleda se u razvoju pozitivnog self-koncepta, višeg samopoštovanja, asertivnijeg ponašanja i sposobnosti prihvaćanja svog oštećenja. Cilj istraživanja bio je ispitati razvijenost socijalne kompetencije i prisutnost antisocijalnogponašanja slijepih učenika i učenika tipičnog razvoja te njihovu meðusobnu povezanost, kao i povezanost ovih varijabli sa spolom i dobi učenika. U istraživanju je sudjelovalo 60-ero učenika u dobi od 12-17 godina: 30 slijepih učenika i 30 učenika bez oštećenja vida. Procjena socijalne kompetencije i antisocijalnog ponašanja provedena je korištenjem Skale za procjenu socijalnog ponašanja u školi (School Social Behavior Scales; Merrell, 2002). Rezultati pokazuju da postoji razlika и razvijenosti socijalne kompetencije meðu dvjema skupinama učenika u korist učenika bez oštećenja vida, dok glede ispoljavanja antisocijalnog ponašanja nisu utvrðene razlike. Djevojčice su socijalno kompetentnije i ispoljavaju manje antisocijalnog ponašanja u odnosu na dječake u objema skupinama učenika, dok razlika s obzirom na dob nije utvrðena. Utvrðena je značajna negativna korelacija izmeðu socijalne kompetencije i antisocijalnog ponašanja u objema skupinama učenika. Dobiveni rezultati upućuju na potrebu što ranijeg prepoznavanja i praćenja mogućih poteškoća te kreiranje i provoðenje odgovarajućih intervencija. |
---|---|
ISSN: | 1331-3010 1848-7734 |
DOI: | 10.31299/hrri.54.1.3 |