Informacijska praksa kroz povezane dimenzije s webom 3.0 u osnovnoj školi

Informacijskoj pismenosti (IL) pristupa se sa stajališta ishoda učenja kroz informacijsku praksu u osnovnoj školi, a težište je na sociokulturnoj perspektivi. Cilj je rada dati širi pregled značenja koncepta informacijske pismenosti te predstaviti nalaze pilot-istraživanja čiji je cilj bio ispitati znaju li učenici osmog razreda osnovne škole na kraju svoga primarnog obrazovanja procijeniti kvalitetu informacije na internetu i stvoriti novo znanje u promjenjivom informacijskom prostoru, u svrhu unapreðenja istraživačkog polja informacijske pismenosti u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovnom sustavu. Istraživanje je provedeno kombiniranom kvalitativnom i kvantitativnom metodologijom kod učenika osmih razreda na kraju njihovog primarnog obrazovanja. Budući da nisu brojni, podaci iz ankete analizirani su u Microsoft Office Excelu. Intervju je analiziran metodom analize sadržaja. Nalaz pilot-istraživanja pokazao je da su učenici na kraju primarnog obrazovanja u Osijeku (Republika Hrvatska) informacijski pismeni i kao takvi spremni za nastavak školovanja u sekundarnom obrazovanju, da znaju kritički misliti, da poznaju alate i tehnologiju i da znaju stečeno znanje primijeniti u praksi. U konačnici, možemo reći da je informacijska pismenost dio različitih smjerova u obrazovanju ljudi, a samim tim i njihove potrebe za daljnjim, cjeloživotnim učenjem iz koje proizlaze različiti obrasci ponašanja u tehnološkom društvu. Nema ograničenja. Ovo je prvo istraživanje ovakve vrste u Republici Hrvatskoj. Istraživanjem je dobiven uvid u poznavanje informacijske pismenosti kod učenika u kontekstu procjene i korištenja informacijskih izvora te komunikacije informacija kroz različite dimenzije povezanih informacijskih krajolika u praksi, u svrhu promicanja učenja kroz informacijsku praksu u e-okruženju (digitalnom okruženju) važnog za primarno obrazovanje učenika.