OCJENJIVANJE DJECE S TEŠKOĆAMA U ČITANJU I PISANJU: VREDNUJEMO LI ZNANJA ILI SPOSOBNOSTI?
Cilj je istraživanja bio dobiti procjenu stručnog suradnika logopeda o najučestalijim teškoćama u čitanju i pisanju kod učenika s disleksijom i disgrafijom (N=7) jedne osnovne škole te ispitati koliko se njihovi učitelji i nastavnici (N=9) pridržavaju općih pedagoških načela i kriterija ocjenjivanja...
Gespeichert in:
Veröffentlicht in: | Život i škola 2012-12, Vol.LVIII (28), p.45 |
---|---|
Hauptverfasser: | , |
Format: | Artikel |
Sprache: | hrv ; eng ; ger |
Schlagworte: | |
Online-Zugang: | Volltext |
Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
Zusammenfassung: | Cilj je istraživanja bio dobiti procjenu stručnog suradnika logopeda o najučestalijim
teškoćama u čitanju i pisanju kod učenika s disleksijom i disgrafijom (N=7) jedne osnovne
škole te ispitati koliko se njihovi učitelji i nastavnici (N=9) pridržavaju općih pedagoških
načela i kriterija ocjenjivanja.
Rezultati istraživanja na individualnoj i skupnoj razini pokazali su da se najučestalije teškoće
u čitanju i pisanju odnose na zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u. a-e, s-z. š-ž) i
zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im) te teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi.
Ispitani se učitelji i nastavnici najčešće pridržavaju pedagoških načela, odrednica i kriterija
ocjenjivanja. Naglasak stavljaju na ishode i proces učenja, a ne na sposobnosti odnosno teškoće
uzrokovane poremećajem. Učitelji najveću pozornost pridaju školskom ozračju (AS=4),
a nastavnici postavljanju jasnih ciljeva i očekivanja (AS=3,75).
Analiza rezultata pokazala je da osobni i socijalni razvoj ispitanih učenika treba više poticati,
omogućiti im kontinuirano učenje socijalnih vještina te primjenjivati različite vrste praćenja,
vrednovanja i ocjenjivanja jer te su kategorije najslabije procijenjene od ispitanih. |
---|---|
ISSN: | 0044-4855 1849-0972 |