Progon katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u vrijeme komunističke vlasti (1945.–1990.)

Komunistička partija Jugoslavije držala se krajnje vulgarnog tumačenja Marxove materijalističke filozofije i njegove teze da je religija »opijum za narod«. Prihvatili su poziv na borbu protiv religije i kapitalizma, koji je njezin korijen. Ta »borba« bila je vrlo daleko od »filozofske kategorije« i predmnijevala je najgrublji fizički sraz, zapravo fizičku eliminaciju oponenta. Da bi uspostavili novi sustav i učvrstili vlast koju su prigrabili po završetku Drugoga svjetskog rata u obnovljenoj jugoslavenskoj državi, komunisti su nastojali promijeniti svijest naroda, kojega su smatrali i nazivali »masom«. Prvi korak u tom pravcu bilo je uništenje ili barem slabljenje Crkve i nametanje ateizma. S druge strane Katolička crkva suprotstavljala se novom društvenom sustavu javno izražavajući svoja duboka antikomunistička stajališta. Crkva je bila jedini organizirani ideološki, a time i politički protivnik komunističkom režimu, koji je protiv nje poveo žestoku borbu. Ta neravnopravna borba često je u Bosni i Hercegovini poprimala oblike terora nad Crkvom i vjernicima.