Ljevorukost - odraz dominacije jedne od moždanih polutki ili nešto drugo

Čovjekova prilagodba okolini ovisi u velikim dijelu o kognitivnim sposobnostima, a ne samo o motoričkim i senzoričkim sposobnostima. Sukladno tomu, princip simetričnog funkcioniranja polutki napušten je djelomice u korist drugog, razvijenijeg principa, utemeljenog na različitom funkcioniranju za svaku polutku. Međutim, sasvim drukčija situacija je kod radnji poput analize senzornih signala koji kontroliraju odgovarajuće pokrete koji moraju biti napravljeni simetrički; dakle, moraju proizlaziti iz identičnih živčanih sklopova sa svake strane (polutke). Sukladno takvom razmišljanju manifestacija ljevorukosti može se sasvim opravdano uklopiti u poimanje «biti ljevak nije nikakva greška», to je samo nešto rjeđa pojava koja se zasniva na činjenici da su pojedine radnje zastupljene u jednoj polutki a ne u drugoj, odnosno da specijalizacija jednog dijela mozga ili jedne polutke ovisi o tipu i količini informacija koje ono prima i o sinaptičkoj površini, te jednoj polutki daje određenu privilegiranu ulogu koja počiva na anatomskoj diferencijaciji. U ozračju takvog razmišljanja potpuno je neopravdano primoravati dijete da se u pogledu pisanja ili crtanja preorijentira na desnu ruku. Moguće posljedice nasilnog preusmjeravanja ljevorukosti u djece najčešće su trajnog karaktera i očituju se u motorici, govoru, intelektualnom razvoju.