MOGUĆNOSTI ORGANIZIRANJA ODGOJNOOBRAZOVNOG PROCESA U CILjU ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE

Interes za životnu sredinu javlja se na rano - od trenutka kada dijete počne shvaćati i proučavati svijet oko sebe. U tijeku ranog iskustvenog perioda dijete prva saznanja o svom životnom okruženju dobiva od roditelja, zatim predškolsko obrazovanje i odgoj, kao i škola postaju njegovi osnovni izvori informacija. Klasičan oblik organiziranja nastavnog procesa podrazumijeva ekološke sadržaje, samo u okviru nekih nastavnih predmeta, kao što je to, npr. biologija, dok suvremeni trendovi odgojno-obrazovnog procesa pridaju kudikamo veći značaj ekološkom pogledu na svijet i pružaju veće mogućnosti za ekološko obrazovanje. Neke od takvih mogućnosti ukazuju se kroz rad s učenicima u okviru uređenja školskog prostora i organiziranja nastave u ekološkim učionicama. Ovi „alternativni“ oblici izvođenja nastave omogućavaju razvoj ekološke kulture i ekološke svijesti, kao njene značajne dimenzije. Ekološka učionica podrazumijeva organiziranje nastave u školi u prirodi. U prirodnom okruženju dijete stječe mogućnost za očiglednu povezanost odgojno-obrazovnih i životnih sadržaja. Ovaj vid odgojno-obrazovnog rada predstavlja povoljno okruženje za šire pedagoško i psihološko djelovanje i utjecaj na formiranje i razvoj cjelokupne osobnosti djeteta, posebno na razvoj onih karakteristika koje će doprinijeti njegovoj ekološkoj kulturi i ekološkoj svijesti. U ovaj koncept možemo uključiti i metodu ekoloških igara, ogleda i ekoloških projekata.