Prema novome govoru vjere u katehezi

U prvome dijelu ovoga članka riječ je o uzrocima koji izvana utječu na (ne)prihvaćanje govora vjere. Radi se ponajprije o kontekstu u kojem se zamjećuje rascjep između evanđelja i kulture. Mnogi autori ističu kako su kršćani, posebice na europskome tlu, uronjeni u misijski kontekst. U drugome se dijelu promišlja o nekim problematičnim vidovima današnjega govora vjere u katehezi, pri čemu se naglašava kako je jedan od najvažnijih uzroka toga problema činjenica što kateheza još uvijek pretpostavlja kršćansko društvo. U trećem dijelu navode se i obrazlažu tri preduvjeta za stvaranje novoga govora vjere. Riječ je ponajprije o potrebi prihvaćanja promjena koje su se dogodile i promjeni pastoralno-katehetskoga mentaliteta. Nasuprot proširenosti i dubini suvremenih promjena koje ne ostavljaju netaknutu i kršćansku zajednicu, ne može se nastaviti »kao što se uvijek činilo«. Drugi važan preduvjet za stvaranje novoga govora vjere je prihvaćanje vlastite odgovornosti. Nitko u Crkvi nije izuzet od pitanja suodgovornosti za postojeće stanje. Treći je preduvjet obnova kršćanskih zajednica. U četvrtome dijelu daju se neka temeljna usmjerenja za promicanje novoga govore vjere u katehezi, a odnose se na pitanja katehetskoga sadržaja i metoda rada.