ANALIZA PEDIGREA AUTOHTONIH HRVATSKIH PASMINA GOVEDA: UPRAVLJANJE KONZERVACIJSKOM STRATEGIJOM

Hrvatske autohtone pasmine goveda dio su skupine ugroženih europskih pasmina domaćih životinja. Genetska različitost je esencijalna za očuvanje adaptivnog potencijala pasmina i unapređenja njihovog proizvodnog potencijala u bližoj i daljnjoj budućnosti. Nadzor genetske različitosti je temelj učinkovitih konzervacijskih programa. Analiza rodoslovlja je korisna u upravljanju konzervacijskom strategijom. U iznesenom radu istražili smo odnose rodoslovnih informacija autohtonih pasmina goveda u cilju sjecanja uvida u populacijsku strukturu i način upravljanja genetskom varijabilnošću. Analizom je obuhvaćeno 3017 rodoslovnih zapisa istarskog goveda, 578 rodoslovnih zapisa slavonsko-srijemskog podolca i 898 rodoslovnih zapisa buše, registriranih u središnjoj matičnoj knjizi u razdoblju od 1994. do 2009. Pozitivni populacijski trendovi u svim autohtonim pasminama uočljivi su kroz povećanje broja uzgojno valjanih jedinki i teladi godišnje registriranih u središnji matični registar, uz uočljivu stagnaciju u razdoblju od 2002. do 2004. Viši koeficijent uzgoja u srodstvu i vrijednost koeficijenta prosječne srodnosti jedinki u populaciji istarskog goveda ukazuju na potrebu redizajna konzervacijske strategije. Glavni razlog tomu je korištenje bikova uglavnom rođenih u istom ili srodnom stadu, odnosno nedovoljna razmjena životinja između stada. U populaciji slavonsko-srijemskog podoloca uočeno je 'usko grlo', te se ukazuje potreba usklađivanja sheme sparivanja uzgojno valjanih jedinki. Udio visoko srodnih jedinki u populacijama istarskog goveda i slavonsko-srijemskog podoloca je značajan. Najmanja razina uzgoja u srodstvu i najmanji koeficijent prosječne srodnosti jedinki u populaciji zapaženi su u populaciji buše. Uočene informacije mogu biti vrlo korisne u provedbi konzervacijskih programa očuvanja hrvatskih autohtonih ugroženih pasmina goveda.