Hrvatska umjetnost i nacionalni identitet od kraja 19. stoljeća do Drugoga svjetskoga rata

Strategije afirmacije nacionalnoga identiteta u hrvatskoj umjetnosti bile su mnogostruke, a javljale su se neujednačnim intenzitetima u različitim trenucima, obilježene složenim društvenim, ekonomskim i političkim previranjima. U ovom radu autor identificira ključne faze odnosa hrvatske umjetnosti i nacionalnoga identiteta od kasnoga 19. stoljeća do Drugoga svjetskoga rata. Određujući najvažnije protagoniste toga odnosa – Izidora Kršnjavoga, Vlahu Bukovca, Otona Ivekovića, Ivana Meštrovića, Ljubu Babića i Krstu Hegedušića – te analizirajući osnovna obilježja njihovih stajališta i umjetnič kih strategija, može se zaključiti da su magistralni tokovi hrvatske moderne umjetnosti u razmatranom razdoblju bili izrazito obilježeni težnjom za artikuliranjem prinosa nacionalnom identitetu.