Uloga obitelji u razvoju ovisničkih ponašanja

Prema pojavnosti i posljedicama koje uzrokuju pojedincima, obitelji i zajednici, bolesti ovisnosti (droge, alkohol,duhan, lijekovi, igre na sreću) treba smatrati jednim od najozbiljnijih javnozdravstvenih i sociopatoloških problema mladeži suvremenog svijeta. Kao posljedica moralne krize današnje civilizacije praćene odbacivanjem tradicionalnih vrijednosti i krizom institucije braka, sve više obitelji postaje izvorištem rizičnih čimbenika odgovornih za razvoj ovisničkog ponašanja adolescenata. U tom i takvom svijetu, unutar društvenog konteksta i nametnutog sustava vrijednosti (okrenutost novcu, potrošnji,zabavi, hedonizmu), sve je teže sačuvati stabilnost i zdravlje obitelji i sve je složenija i teža zadaća roditelja odgojem zaštititi djecu od negativnih izvanobiteljskih utjecaja i pogubnih skretanja. Posljedice disfunkcionalnosti obitelji, koja se pojavljuje u nekoliko modaliteta, najvidljivije su tijekom adolescencije kada se separacijski proces ubrzava, ometa ili opstruira. U nezdravim i neugodnim obiteljskim zajednicama roditeljski je nadzor slab pa adolescenti obiteljsku kontrolu odbacuju prije nego što sazriju i razviju samokontrolu ponašanja. Na ubrzanje separacijskih procesa utječe i sve liberalniji odgojni pristup karakteriziran prevelikom slobodom, a slabim nadzorom i nejasnim postavljanjem granica između ponašanja koja su prihvatljiva i nedopustiva. U brojnim obiteljima roditelji otežavaju sazrijevanje i osamostaljenje svoje djece vežući ih suviše za sebe posesivnom i prezaštitničkom ljubavi. Nezrelu, frustriranu, nezadovoljnu i na svijet slobode nepripremljenu mladež privlače kao potrošače organizatori zabave i užitka, koji su često povezani s drognim kriminalom i igrama na sreću. Brojni su razlozi, motivi, potrebe i životne situacije zbog kojih tinejdžer, vežući se za vršnjačke skupine rizičnog ponašanja, može započeti, a kasnije i nastaviti s ovisničkim ponašanjem. Ono što “iznutra” podupire i vodi prema bolesti ovisnosti (stanje gubitka kontrole), prije svega je narav (ugodnost) upamćenog doživlja (iskustvo “drogiranosti”) te jednostavnost, efikasnost i brzina kojom osoba, izborom takvog tipa ponašanja, može mijenjati raspoloženje, stanje svijesti i doživljavanje stvarnosti. U programima prevencije ovisnosti obitelj ima nezamjenjivu ulogu.