Komisorno ostvarenje ovlasti na namirenje založnih vjerovnika iz vrijednosti pokretnina

U radu autorica uspoređuje na koji način je uređeno komisorno namirenje založnih vjerovnika, odnosno vjerovnika security interesta i security rightsa iz vrijednosti pokretnih stvari kao predmeta osiguranja u pravilima CC-a, UCC-a, DCFR-a i, u hrvatskom pravu. Obilježja instituta promatraju se analizom sljedećih pitanja: a) da li je vjerovnik na komisorno namirenja ovlašten na temelju zakona ili je pretpostavka za takvo namirenju to da su ga stranke ugovorile, b) da li je vjerovnik dužan, nakon što se namiri, preostalu razliku vrati dužniku, c) na koji se način utvrđuje vrijednosti predmeta osiguranja i koji su kriteriji za to predviđeni te d) što je s pravima drugih vjerovnika, odnosno ovlaštenika na predmetu osiguranja.