Priprava i karakterizacija čvrstih disperzija etorikoksiba s polietilenglikolom 4000 i polivinilpirolidonom K30

U radu je proučavan utjecaj polietilenglikola 4000 (PEG) i polivinilpirolidona K30 (PVP) na in vitro oslobađanje etorikoksiba iz čvrstih disperzija. Preliminarni pokusi provedeni su sa smjesom ljekovite tvari i polimernih nosača. Čvrste disperzije pripravljene su metodom uparavanja otapala. Za ovu metodu razvijen je 32 faktorijalni dizajn koristeći koncentraciju PEG i PVP kao nezavisne varijable. Za zavisne varijable razvijeni su potpuni i reducirani modeli, kao što su postotak oslobođene ljekovite tvari u 10 (Q10), 30 (Q30) ili 45 minuta (Q45) i postotak učinkovitosti oslobađanja (DE). Reducirani modeli su validirani pomoću dviju kontrolnih točaka. Q10 > 65%, Q30 > 80%, Q45 > 85% i DE > 80% su upotrebljeni kao ograničenja za izbor optimirane serije. Prikazane su konturne linije za pojedine zavisne varijable. Oslobađanje lijeka bilo je učinkovitije iz pripravaka s PEG-om. Vlaženje je proučavano za čistu ljekovitu supstanciju i omptimiranu seriju. Za karakterizaciju ljekovite tvari u čvrstim disperzijama korištene su FT-IR spektroskopija, mikroskopske studije, diferencijalna pretražna kalorimetrija i difrakcija rentgenskim zrakama. Povećano oslobađanje posljedica je smanjene kristaliničnosti ljekovite tvari, pojačanog vlaženja i solubilizacijskog učinka polimernih nosača u disperzijama. Može se zaključiti da se oslobađanje etorikoksiba može modulirati promjenom količine hidrofilnih nosača.