Antimikrobna rezistencija uzročnika izvanbolničkih infekcija mokraćnog sustava u odraslih bolesnika hospitaliziranih u Klinici za infektivne bolesti Tuzla

Dosadašnja istraživanja su pokazala da je antimikrobna rezistencija uzročnika infekcija mokraćnog sustava (IMS) u porastu i da je zemljopisno i vremenski varijabilna. Za uspješnu empirijsku antimikrobnu terapiju IMS potrebito je stalno praćenje antimikrobne rezistencije u određenoj regiji. Cilj našeg istraživanja bio je utvrditi antimikrobnu rezistenciju najčešćih uzročnika izvanbolničkih IMS u 200 odraslih bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti Tuzla u dvogodišnjem razdoblju (2007. i 2008. godine). Najčešći uzročnici IMS su Escherichia coli (73,5%), Klebsiella spp. (8,5%), Proteus mirabilis (5,5%), Pseudomonas aeruginosa (4%) i Enterococcus faecalis (3%). Escherichia coli je pokazala veliki postotak antimikrobne rezistencije na ampicilin, amoksicilin, amoksicilin/klavulonsku kiselinu i trimetoprim-sulfametoksazol, a nizak postotak antimikrobne rezistencije na ceftazidim, cefotaksim, ceftriakson, gentamicin, nitrofurantoin, norfloksacin, pipemidinsku kiselinu i ciprofloksacin. Klebsiella spp., Pseudomonas aeruginosa i Proteus mirabilis su pokazali veliki postotak antimikrobne rezistencije na sve antimikrobne lijekove osim na imipenem i meropenem. Enterococcus faecalis je pokazao veliki postotak antimikrobne rezistencije na amoksicilin/klavulonsku kiselinu, norfloksacin, eritromicin, gentamicin i trimetoprim-sulfametoksazol, a mali postotak antimikrobne rezistencije na vankomicin, ampicilin, amoksicilin, ciprofloksacin, doksiciklin i nitrofurantoin.