Otvorenost Crkve za poslanje žene

Otvorenost Crkve za poslanje žena autorica analizira na temlju Zakonika crkvenog prava iz 1917. i 1983. godine, enciklika, apostolskih pisama i govora papa 20. stoljeća, dokumenata Drugog vatikanskog sabora, izjava nekih biskupa i biskupijskih sinoda, te pisanja o poslanju žena u katoličkom tisku u Hrvatskoj. Na temelju analize poimanja žena i njihova poslanja prema CIC/1917., CIC/1983. te izjava papa, autorica dolazi do zaključka o sporom, postupnom i društveno iznuđenom otvaranju Crkve za poslanje žena. Ukazuje na činjenicu da se u učiteljskim tekstovima prije Drugog vatikanskog sabora poslanje žena temeljilo na naravi žene izvedene iz biološkog određenja žene za majčinstvo te da se poslanje žena temeljeno na ženi-osobi pojavljuje kod Ivana XXIII. i u dokumentima Drugog vatikanskog sabora. U po-koncilskom razdoblju u argumentaciji o poslanju žena ponovno prevladava narav premda u modificiranom obliku: ne ističu se toliko područja djelovanja prikladna ženskoj naravi, već se naglašava da žene sve djelatnosti imaju vršiti na način koji je svojstven ženskoj naravi. Za razliku od nekih partikularnih crkava, u članku se kao primjer navodi Njemačka u kojoj se crkveno vodstvo suočava sa činjeničnim položajem žena u Crkvi te traži nove načine govora o ženama i njihovu poslanju, u Crkvi u Hrvatskoj se poslanje žena još uvijek temelji na ženskoj naravi, prema načelima teorije komplementarnosti. U zaključku članka autorica ističe da bi se suvremeni stav Crkve prema poslanju žena, temeljen na Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine i učenju papa, mogao definirati na način: žene mogu obnašati sve službe osim onih koje su pridržane klericima (Zakonik), ali to trebaju obavljati na ženski način (crkveno učiteljstvo). Autorica iznosi i tezu da se crkveno učiteljstvo teško odriče definiranja poslanja žene na temelju naravi zbog sigurnosti koju taj model pruža obiteljsko-društvenim strukturama te smatra potrebnim podvrći analizi posljedice koje za poslanje žena ima, u Crkvi u Hrvatskoj zastupana, teorija komplementarnosti.