RAJ MUDROSTI: INDIJSKI MEDICINSKI KONCEPTI U PERZIJSKOM ISLAMSKOM MEDICINSKOM TEKSTU

Antičke tradicionalne medicinske teorije koje su nastale na temelju starih medicinskih doktrina i njihovu povijesnu pozadinu danas značajno spominju znanstvenici koji proučavaju povijest medicine. Perzija i Indija imale su mnoge interakcije u različitim perspektivama kao što su znanje, religija i tradicija. Jedan od najznačajnijih aspekata u odnosu između Indijaca i Perzijanaca jest prijenos temeljnih teorija njihovih medicinskih doktrina. Kao što je navedeno u mnogim povijesnim tekstovima iz prvih razdoblja islamske ere u Iranu, velik broj medicinskih tekstova prikupljen je iz susjednih civilizacija u Iranu po nalogu abasidskog kalifa. Tekstovi su zatim prevedeni na arapski, sirijski i perzijski pa su se njima koristili perzijski liječnici i pisci. Perzijski su liječnici tijekom zlatnog doba islama (8. – 16. st.) imali zadivljujuću ulogu u razvoju medicinskog znanja u nekoliko aspekata preko liječničkih inovacija i izražavanjem i vrednovanjem različitih ideja o medicini. Neke od indijskih medicinskih teorija iznio je poznati perzijski liječnik Ali ibn Sahl Rabbanal-Tabari koji je djelovao u 3. stoljeću po Hidžri/9. st. Napisao je knjigu Firdousal-Hikmah (Raj mudrosti), koja je prva enciklopedija islamske medicine u Iranu. Knjiga opisuje osnove i terapijske postupke usvojene u indijskoj medicini, zajedno s postupcima perzijske i grčke medicinske doktrine, raspravljajući o temeljnim medicinskim teorijama u te tri doktrine. U ovom radu raspravljamo o odrazu tradicionalne indijske medicine kako je opisana u Firdousal-Hikmahu i njezinom utjecaju na kasnije medicinske tekstove.