Ergonomska analiza statodinamičkog opterećenja radnika u tehnološkom procesu šivanja odjeće

Tehnološki procesi šivanja odjeće pripadaju zatvorenom tipu radnog mjesta s ustaljenim izvođenjem gdje radnik izvodi tehnološke operacije sličnih karakteristika. U tehnološkom procesu šivanja rad se izvodi u sjedećem položaju za šivaćim strojem, pri čemu radnik ručno i/ili strojno-ručno izvodi tehnološke zahvate. Tijekom izvođenja tehnoloških operacija radnik koristi ruke i trup za rukovanje izratkom, a noge za upravljanje gazilom šivaćeg stroja u kratkim intervalima uz kontinuirano ponavljanje tijekom cijele radne smjene čime je radnik izložen opterećenjima. Način izvođenja tehnoloških operacija ovisi o vrsti i karakteru izratka, vrsti i tehnološkoj opremljenosti šivaćeg stroja kao i uvježbanosti i vještini radnika. U radu su analizirani radni položaji radnika po tehnološkim zahvatima (uzimanje, međusobno postavljanje, šivanje, poravnavanje, odlaganje) na devet radnih mjesta u tehnološkom procesu šivanja korištenjem REBA (Rapid Entire Body Assessment) i OWAS (Ovaco Working Analysing System) metode. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da je na svim radnim mjestima prisutno opterećenje, što zahtijeva intervenciju na radnom mjestu u obliku preoblikovanja radnih mjesta. Preoblikovanje radnih mjesta obuhvaća pravilno projektiranje radnog sustava (čovjek-stroj-okolina) u skladu sa statičkim i dinamičkim antropometrijskim karakteristikama pojedinog radnika te određivanje povoljne metode rada čime se postiže niži stupanj radnog opterećenja i zamora. Garment sewing is an industry with closed type workplaces where the workers continuously perform similar operations. The work requires sitting at a sewing machine, with the worker using his hands and performing machine-hand operations. The hands and the upper body manipulate the actual fabric and the feet/legs activate the sewing machine at short intervals that, when repeated for the entire duration of the working day, put a strain on the worker. The actual operations depend on the type and character of the garment, the type and technological performances of the sewing machine and on the worker’s skills for the job. The paper outlines the different body postures required for different operations (placing, lining up the pieces, sewing, straightening, depositing the garment in a suitable place) observed in nine different workplaces, using REBA (Rapid Entire Body Assessment) and OWAS (Ovaco Working Analysing System) methods. The results indicate that strain is present in all the studied workplaces, thus requiring in