UTJECAJ ODLUKA I NAČELA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA NA REGULACIJU INSTITUTA POSEBNIH DOKAZNIH RADNJI U UJEDINJENOM KRALJEVSTVU S POSEBNIM NAGLASKOM NA PRISREĆANJE KOMUNIKACIJA

U Ujedinjenom Kraljevstvu, regulatorni mehanizam za presretanje komunikacija doživio je značajne promjene u posljednjih nekoliko desetljeća. Sve do presude Europskog suda za ljudska prava (ECtHR) u predmetu Malone (1984.), u kojoj je utvrđena povreda prava na zaštitu privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Europske konvencije za zaštitu temeljnih prava i sloboda (ECHR), Ujedinjeno Kraljevstvo nije imalo koncizan zakonodavni okvir koji regulira presretanje komunikacija. Zakonodavni okviri koji reguliraju predmetnu materiju također su izmijenjeni standardima koje postavlja praksa ESLJP-a. Implementacija ECHR-a u britanski pravni sustav nametnula je više standarde zaštite privatnosti zajamčene čl. 8 ECHR, Posebnost zakonskog uređenja posebnih dokaznih radnji u Ujedinjenom Kraljevstvu očituje se, za pojedine posebne dokazne radnje, u nepostojanju sudske kontrole, barem u fazi izdavanja i izdavanja naloga za njihovu provedbu. Danas je predmetno područje uređeno posebnim Zakonom o istražnim ovlastima iz 2000. (RIPA), Zakonom o istražnim ovlastima iz 2016. (IPA) i srodnim Kodeksima postupanja, no ne Zakonom o kaznenom postupku, kao što je slučaj u zemljama s kontinentalnom pravnom tradicijom. U ovom radu autor analizira zakonske promjene koje su prethodile donošenju Uredbe o istražnim ovlastima iz 2000., kao i novog Zakona o istražnim ovlastima iz 2016. koji se može opisati kao najveća reforma britanske regulative o prisluškivanju, kakva je bila za prvi put u Ujedinjenom Kraljevstvu uključio je pravosudni element za ovlast presretanja. U tom kontekstu, postavlja se pitanje zadovoljavaju li nedavne zakonske promjene standarde koje je utvrdio ESLJP. Slijedom toga, iznose se zaključci vezani uz revidirani koncept predmeta.