Arhitektonski tip grobnih spomenika u jugozapadnoj Panoniji

Uvodni dio rasprave o dvama grobnim spomenicima arhitektonskog tipa sa šireg područja Siscije posvećen je problematici pojma arhitektonski kao kvalifikacije rimskih grobnih spomenika. Premda naizgled samorazumljiv, u stručnoj se uporabi pojavljuju nijanse i značenja koji proizlaze iz zamki prenošenja velike arhitekture u manji format, radi kojih se autori ponekad različito određuju prema definiranju pojma arhitektonskog grobnog spomenika. U ovom prilogu obrazlaže se pristup koji podrazumijeva da su i nefunkcionalno primijenjeni arhitektonski elementi ipak mišljeni kao simbolički prikaz arhitekture. U drugome dijelu rada ponovo se razmatra sarkofag Poncija Lupa iz Siska, svojedobno objavljen kao jedini arhitektonski sarkofag sa šireg prostora Siscije, a time i jugozapadne Panonije u cjelini. Ovdje se takvo viđenje dodatno obrazlaže s obzirom na to da struktura prednje strane sisačkog spomenika nije uvrštena u tipologiju sjevernoitalskih arhitektonskih sarkofaga. U posljednjem dijelu priloga raspravlja se o dosad malo poznatom arhitektonskom spomeniku (urni u obliku sanduka) ugrađenom u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri. S obzirom na to da dugo vremena taj spomenik nije ni bio prepoznat kao rimski i da je tek nedavno objavljen, ali kratko i preliminarno, ovdje se on obrađuje u svim detaljima arhitektonske strukture, tipologije i kronologije, uključujući i natpis. Zaključno, naglašava se važnost dvaju arhitektonskih grobnih spomenika sa šireg prostora Siscije u općem kontekstu proizvodnje arhitektonskih sarkofaga i urni u provinciji Panoniji i pretpostavljenog utjecaja sjeverne Italije na tu proizvodnju.