Inzulinska rezistencija kao rizični čimbenik u nastanku moždanog udara

Cerebrovaskularni incidenti drugi su najčešći uzrok smrti u Hrvatskoj i svijetu, a incidencija moždanog udara drastično je porasla posljednjih desetljeća. Budući da se smatra kako je većina moždanih udara preventabilna, ulažu se sve veći napori da se identificiraju i liječe čimbenici rizika koji pridonose moždanom udaru. Sve veći broj dokaza sugerira da inzulinska rezistencija igra ulogu u patofiziologiji ishemijskoga moždanog udara promicanjem naprednih promjena u aterosklerozi, adheziji, aktivaciji i agregaciji trombocita, te izazivanjem hemodinamskih poremećaja koji doprinose ishemijskome moždanom udaru. Hiperglikemija je čest nalaz u bolesnika s akutnim moždanim udarom i povezana je s većim ishemijom zahvaćenim područjem, komplikacijama tijekom trombolize ili mehaničke trombektomije te lošijim dugoročnim ishodima. Prema trenutnim preporukama Europske organizacije za moždani udar, u bolesnika s akutnim moždanim udarom važno je održavati strogu kontrolu glikemije. Međutim, postoje neka neslaganja oko takvog pristupa. Otkriće inzulinske rezistencije kao čimbenika rizika za moždani udar i infarkt miokarda povećalo je šanse da bi pioglitazon, lijek koji poboljšava osjetljivost na inzulin, mogao koristiti bolesnicima s cerebrovaskularnom bolešću. Pokazalo se da pioglitazon smanjuje rizik od ponovnoga moždanog udara te ukupni rizik od kardiovaskularnih bolesti, uključujući infarkt miokarda. Daljnja istraživanja usmjerena su na evaluaciju liječenja hiperglikemije tijekom moždanog udara, kao i na identificiranje bolesnika kojima bi preventivne mjere najviše koristile.