Tipologija potrošača s obzirom na njihovu sklonost ostavljanju napojnice u restoranima

Pored cijene koju je potrošač dužan platiti za primljenu uslugu, davanje napojnice za istu tu uslugu predstavlja njegovo svjesno i namjerno izlaganje dodatnom novčanom trošku. S obzirom da bi potrošač mogao izbjeći ovaj trošak, ovim se radom nastoji odgovoriti na pitanje zašto potrošači ipak ostavljaju napojnice za primljenu uslugu u restoranima te postoje li razlike među potrošačima s obzirom na ovaj oblik njihova potrošačkog ponašanja. U tu su svrhu postavljena dva cilja rada, pri čemu je prvi cilj bio utvrditi strukture motivacijskih čimbenika zbog kojih potrošači ostavljaju napojnicu za primljenu uslugu u restoranima, dok je drugi cilj bio utvrditi mogu li se temeljem različitih struktura motivacijskih čimbenika potrošači grupirati u zasebne tržišne segmente. Empirijsko istraživanje provedeno je metodom ankete na prigodnom uzorku kojega je činilo 106 ispitanika. Podaci su prikupljeni pomoću anketnog upitnika koji je bio dostupan u elektroničkom obliku. Rezultati istraživanja pokazali su da postoje različite strukture motivacijskih čimbenika kada je u pitanju ostavljanje napojnica u restoranima, kao i to da se temeljem tih razlika potrošači mogu grupirati u zasebne tržišne segmente, već ovisno o tome koja kombinacija motivacijskih čimbenika dominantno karakterizira promatrani oblik potrošačkog ponašanja. Ovo se ujedno može smatrati i osnovnim teorijskim doprinosom rada. Praktični doprinos rada ogleda se u tome što se marketinškim stručnjacima u području usluga pružaju smjernice koje dimenzije kvalitete usluge poboljšati, što bi se moglo odraziti na sklonost gostiju ostavljanju napojnice, ali i na zadovoljstvo zaposlenika.