Tri pojma za jedan: eksempl, pelda i prilika: Pokušaj značenjskoga i vrsnoga nijansiranja u prijevodu latinskoga leksema exemplum
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem zna...
Gespeichert in:
Veröffentlicht in: | FLUMINENSIA 2021-12, Vol.33 (2), p.499-535 |
---|---|
Hauptverfasser: | , |
Format: | Artikel |
Sprache: | hrv ; eng |
Schlagworte: | |
Online-Zugang: | Volltext |
Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
Zusammenfassung: | U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
One of the largest text groups preserved in medieval written sources can be identified as exempla. Yet, their definition as a (small) genre remains open with respect to many aspects. Some of their traits show a certain degree of overlapping with the parable, paradigm, and simile. Exempla are often incorporated into medieval sermons, as is the case in the analysed source: the Glagolitic collection Disipul (the Croatian translation from Latin of Johannes Herolt’s Sermones Discipuli). Medieval authors, among them Herolt, used the term exemplum in various places in texts which had the general function of exemplification. Exemplum is a term which in the Middle Ages was used to denote short narrative forms (exemplum in the narrower sense) and rhetorical figures. The Croatian Glagolitic Disipul has three lexemes from various idioms (eksempl, pelda, prilika) that were used to translate the single Latin term exemplum. The study of different semantic connotations of these lexemes showed that they were used with a certain degree of consistency. Exemplum is translated by the lexeme pelda when it denotes a paradigmatic example, but rarely when it denotes a rhetorical |
---|---|
ISSN: | 0353-4642 1848-9680 |
DOI: | 10.31820/f.33.2.6 |