Mikrostruktura i mikrotvrdoća odljevaka zlatnih legura

Sastav i laboratorijska obradba uglavnom određuju izgled mikrostrukture te mehanička i elektrokemijska svojstva dentalnih odljevaka. Svrha: Svrha ovog istraživanja bila je usporediti metalografska svojstva zlatne legure s visokim udjelom zlata - Dentora S i zlatne legure s manjim udjelom zlata - Midora S. Obje se rabe u fiksnoprotetičkoj terapiji s istom indikacijom. Materijal i metode: Uzorci legura, modelirani u vosku, bili su odliveni centrifugalnim ljevačem u fosfatnom uložnom materijalu i ohlađeni na sobnoj temperaturi. Mikrostruktura je analizirana svjetlosnim i SEM mikroskopima. Određena je veličina zrna i udjel poroznosti u odljevcima. Izmjerena je mikrotvrdoća metodom prema Vickersu. Za statističku analizu koristio se T-test za nezavisne uzorke (α=0,05). Rezultati: Mikrografske snimke odljevaka obiju legura bile su različite u mikrostrukturi, homogenosti i veličini zrna. Prema ASTM-u 112/96. dokazana su znatno manja zrna u odljevku Dentora S (7,72±0,23) u odnosu prema Midoru S (6,26±0,19). Udjel poroznosti, izračunat iz površinskih onečišćenja i oštećenja, bio je znatno veći u odljevcima Dentora S (0,62%±0,24%) u odnosu prema Midoru S (0,49%±0,19%). Vrijednost mikrotvrdoće Midora S (HV0,1=169.,98±10,61) znatno je veća u odnosu prema Dentoru S (HV0,1=157,58±15,42). Zaključak: Može se zaključiti da sastav, uz iste laboratorijske uvjete obradbe, ima odlučujući utjecaj na izgled mikrostrukture i vrijednost mikrotvrdoće odljevka uobičajenih zlatnih legura. Odabir legure kao terapijskog sredstva, kako bi se osigurala funkcijska i tehnološka trajnost protetičkoga rada, treba se temeljiti na individualnim vrijednostima žvačnih sila pacijenta te na sastavu i mehaničkim svojstvima legure.