Obiteljske veze i pisana višejezična baština Frankapana u osvit ranoga novog vijeka

Druga je polovica 15. i prva polovica 16. stoljeća razdoblje vrhunca moći Frankapana Krčkih, Senjskih i Modruških. Ta je hrvatska grofovska obitelj bračnim vezama bila umrežena od Jadrana do Baltika s talijanskim, ugarskim, austrijskim i njemačkim vladarskim i velikaškim obiteljima. Ne čudi stoga njihova nazočnost na dvorovima moćnika koji su im bili u prvom koljenu srodstva, ali isto tako i na dvorovima zajedničke im svojte, počevši od Rimske kurije pa do dvora Hohenzollerna Brandenburških u Berlinu. U takvom se širokom sustavu veza Frankapani predstavljaju europskoj javnosti kao multilingvalna obitelj spremna na širenje ne samo pisane baštine njegovane tijekom srednjeg vijeka u Hrvatskoj (latinske i glagoljaške), već i na usvajanje, promoviranje i širenje pisane baštine svojih supružnika (talijanske, njemačke, mađarske). Tomu svjedoče primjerice Rimski brevijar preveden na njemački jezik Krste Frankapana i supruge mu Apolonije Lang otisnut 1518. god. u Veneciji, protuturski govor na latinskom jeziku Krstina oca Bernardina pred njemačkim staležima otisnut 1522. god. u Nürnbergu, doniranje prijevoda s latinskoga na mađarski jezik poslanica sv. Pavla Katarine Frankapan udane za Gabrijela (Gábora) Perényija, koji je i tiskan u Krakovu 1533. god. te prvi časoslov otisnut latiničkim, a ne glagoljskim slovima na hrvatskom jeziku Katarine Frankapan udane za Nikolu Zrinskog, objavljen 1560. god. u Padovi.