Rijedak fragment gotičkog drvenog gisanta porijeklom iz zapadne Francuske

Autor donosi dosad nepoznati raritetni fragment gotičke ležeće figure pokojnika (gisant), koji je sačuvan u pariškoj privatnoj zbirci, a potječe iz zapadne Francuske. Radi se o fragmentu nogu drvenog gisanta nadnaravne veličine koji je izvorno bio sastavljen od tri dijela: nogu, tijela s rukama i glave. Dobro sačuvana stopala daju ujedno osnovne podatke o ličnosti pokojnika i o dataciji gisanta. Dijelovi metalnih štitnika za stopala pričvršćeni su uz donji dio hlača kožnim remenjem s kopčom, tako da dijelovi oklopa postavljeni na mrežastoj strukturi pokrivaju gornji dio stopala. Ovi oblici ulaze u modu u razvijenom 13. st. Krajem 14. st. metalni štitnici sasvim obuhvaćaju stopalo kao prave željezne cipele. Nalaz pokazuje da se radi o vitezu koji još ne nosi les solerets à poulaines, štitnike oblikom slične pramcu broda, čija upotreba počinje od 15. st., niti one iznimno široke na prednjem dijelu, zvane pieds d’ours, koji se koriste početkom 16. st. Zaobljeni vrhovi štitnika našeg viteza dopuštaju nam gisanta i ličnost koju komemorira ovaj nadgrobni spomenik smjestiti u razdoblje između druge polovice 14. i kraja 15. st. Prikazi vitezova što nose metalne štitnike sa zaobljenim vrhovima nisu tako rijetki u monumentalnoj umjetnosti i iluminacijama u periodu koji razmatramo. Prilično rano, već oko 1345., nalaze se na stopalima gisanta kneza Ulriha von Werda, pokrajinskog grofa Alzasa, u crkvi sv. Kristofa u Strasbourgu. Tijekom prve polovice 15. st. također ih nalazimo na nogama sv. Mauricea, na kamenom zavjetnom oltaru zvanom Aygosi u katedrali Saint-Sauveur u Aix-en-Provenceu. U istom razdoblju prikazuju se u Kataloniji i u Italiji. Na slikanoj pozadini pakla iz 15. st., iz National Archaeological museuma u Madridu, u donjem su dijelu prikazi dviju ležećih figura vitezova s metalnim štitnicima za stopala zaobljena vrha, što se uvlače u oklop za koljena koji sasvim pokriva noge. Fragment ovdje predstavljene ležeće figure izniman je po materijalu od kojega je oblikovan. Brojna umjetnička djela izrađena su od drveta i nijedan drugi materijal ne može ga zamijeniti u izradi relikvijara i skulptura obloženih plemenitim metalima. Iako je drvo imalo široku primjenu u srednjem vijeku, malo je sačuvano monumentalnih drvenih ljesova. Trebalo je sačekati romaničko i posebice gotičko razdoblje da moda drvenih grobnica sa skulpturom pokojnika postane popularna kod velikaša toga doba, osobito za skulpturirane sarkofage i gisante. Moglo bi se doći do pogrešnog zaključka kak