Analiza predkomisijskih pokusa kukuruza i germplazme razvijene u oplemenjivačkoj stanici u Altınovi od 2015. do 2018. godine

Glavni cilj komercijalnih oplemenjivačkih programa na kukuruzu je razviti hibride visoke prilagodljivosti u raznim okolinama, pri čemu glavno ograničenje predstavljaju kompleksne interakcije između genotipa, okoline i upravljanja. Svaki oplemenjivački program slijedi određenu strategiju za stvaranje hibrida. Jedna od strategija je stvaranje hibrida koji nemaju vrhunsku adaptabilnost, ali mogu postići najviše prinose u visokoprinosnim okolinama („trkaći konji“), dok je druga strategija stvaranje hibrida visoke adaptabilnosti u raznim okolinama („radni konji“). Visoka stabilnost mora biti popraćena visokim prinosima kako bi se osugurao profit, stoga bi se u oplemenjivačkim pokusima stabilnost trebala pratiti zajedno s prinosom. Cilj ovoga istraživanja je analiza nove germplazme (inbred linija i hibrida) kroz predkomisijske pokuse na raznim lokacijama u Turskoj, korištenjem BLUP i GGE metoda za predviđanje, odnosno stabilnost prinosa. Heritabilnost za prinos zrna iznosila je od 0.58 do 0.85, a relativna stabilnost svih hibrida i standarda je zabilježena u svim godinama. Uzrok visokih vrijednosti G×L interakcije su različite vrijednosti genotipova kroz lokacije. Lokacija Altınova bila je najmanje stabilna kroz sve četiri godine. Jedan hybrid je izabran kao budući standard na osnovu stabilnosti u svim okolinama. Kako G×E interakcija i dalje predstavlja najveći izazov u modernom oplemenjivanju kukuruza, potrebno je još istraživanja u tome području, a korištenje mješovitih modela predstavlja vrijedan alat za analizu genotipova u oplemenjivačkim pokusima.