Kako razlikovati alkoholnu od nealkoholne bolesti jetre?

Jedan od najčešćih etioloških čimbenika jetrene lezije gotovo u svim dijelovima svijeta i dalje je alkohol. Konzumacija alkohola u brojnim je društvima opće prihvaćeni i često nezaobilazni dio različitih socijalnih zbivanja, dio je kulture i načina ophođenja, što alkohol u svijetu stavlja među vodeće uzročnike mortaliteta i morbiditeta. Bilo da govorimo o svakodnevnoj konzumaciji ili periodičnom ispijanju veće količine alkohola, njegov se hepatotoksični učinak očituje nizom kliničkih i patohistoloških slika od steatoze, alkoholnog hepatitisa, pa sve do razvoja fibroze i ciroze jetre. Postavljanje dijagnoze alkoholne bolesti jetre (engl. alcoholic liver disease, ALD) i dalje predstavlja izazov jer ne postoje dijagnostički parametri kojima bi se bolest potvrdila ili isključila, već se ista temelji na anamnestičkim podacima o kroničnoj konzumaciji alkohola i isključnim kriterijima drugih mogućih etioloških uzročnika jetrene lezije. Kombinacija specifičnih biomarkera može govoriti u prilog ALD-u, no kako bismo razlučili radi li se o alkoholnoj ili nealkoholnoj bolesti jetre, obrada mora biti usmjerena na isključivanje virusnih, imunoloških, metaboličkih bolesti i morfoloških promjena jetrenog parenhima. U posljednjih nekoliko godina raste incidencija nealkoholne masne bolesti jetre (engl. non-alcoholic fatty liver disease, NAFLD), entiteta koji patohistološkim spektrom i kliničkim tijekom nalikuje ALD-u, a koji se smatra jetrenom prezentacijom metaboličkog sindroma. Budući da količina ispijenog alkohola čini temeljnu razliku između ALD-a i NAFLD-a, do dijagnoze je danas ponekad teže doći zbog porasta broja oboljelih s prekomjernom tjelesnom težinom i drugim elementima metaboličkog sindroma, a koji konzumiraju veće količine alkohola.