Čimbenici koji utječu na prisutnost papile između susjednih implantata i između zuba i implantata

Cilj: Željelo se klinički i radiološki procijeniti čimbenike koji utječu na prisutnost ili odsutnost interdentalne papile između implantata i zuba ili drugog implantata. Materijal i metode: Uzorak je obuhvatio 44 pacijenta obaju spolova u dobi između 21 i 68 godina rehabilitirana sa 114 oseintegrirajućih implantata. U retrospektivnom kliničkom istraživanju podijeljeni su prema prisutnosti ili odsutnosti interproksimalnih papila kako slijedi: 1. skupina – nema papile, 2. skupina – djelomična papila, 3. skupina – potpuno oblikovana papila. Procijenjeni su uspješnost implantata, parodontni biotip te vertikalna i horizontalna udaljenost interproksimalnih područja. Rezultati: Od 114 implantata 46,5 % smatrano je neuspješnim, a krvarenje se pojavilo u 29,8 % slučajeva. Parodontni biotip bio je u 85,1 % regija tanak i valovit. Procjena skupina prema konfiguraciji interproksimalnog prostora pokazala je statistički značajnu razliku (p = 0,007), pri čemu je 61,9 % širokih i dugih interproksimalnih prostora klasificirano kao skupina 1, a 31 % uskih i kratkih interproksimalnih prostora uvršteno je u skupinu 3. Zaključak: Zaključeno je da je morfologija interdentalnog prostora čimbenik koji je najsnažnije povezan s prisutnošću ili odsutnošću interdentalne papile.