Karnevaleskni humor u stripu Nik i gospodin Filarmo

U radu se analizira humor u serijalu stripova Hermanna Huppena i Morphéea o dječaku Niku, a primarni je fokus na trećem dijelu, Ça, c’est Filarmo, Nic (Nik i gospodin Filarmo). Koristeći se Bahtinovom teorijom karnevalesknoga, članak ističe niz komičnih postupaka poput igre riječima, dosjetaka, citata, neobičnih transformacija te mezalijansa. Posebna je pažnja posvećena vizualnoj razini stripa. Humor se prepoznaje u vizualnim metamorfozama, nevidljivim fantomskim kadrovima te proturječnom prožimanju riječi i slika. Članak se također bavi intertekstualnim sponama sa stripom Little Nemo in Slumberland [Mali Nemo u Drijemozemskoj], serijalom stripova s početka dvadesetoga stoljeća, te uspoređuje način na koji se u obama tekstovima predstavlja i osporava autoritete. Nemogući prostori kojima Nik prolazi unutar kronotopa puta proučavaju se kao mjesta koja izvrću uobičajene hijerarhije i odnose, omogućavajući Niku da iskusi razinu djelovanja koja je inače rezervirana za odrasle. Svršetak Nikovih putovanja svijetom snova proučava se kao istovremen prekid i nastavak obrasca posuđenoga iz stripa Little Nemo, te kao logičan završetak privremene karnevaleskne subverzije tradicionalnih struktura koje dominiraju svijetom odraslih.