O strujama suvremenoga islama, svetom ratu i čitanju Kurana

Potresni masakri izvršeni tijekom građanskoga rata u Siriji i Iraku, od strane raznih grupa, posebno onih udruženih pod amblemom ISIS–a (Islamske države Iraka i Sirije) bili su povod da se mnogi poznavatelji, klerici i islamski teolozi i drugi, širom svijeta, uključe u diskursnom nastojanju kako bi uspostavili bilo kakve veze između kuranskih tekstova i ratnoga djelovanja militanata te države, samoproglašene kao novi kalifat. To nastojanje inzistira na ideji da se u kuranskom tekstu ne mogu naći nikakva opravdanja za zločine ISIS–a ni argumenti koji podržavaju pretenzije njegovih militanata da ono što čine u Siriji i Iraku nije ništa drugo nego ispunjavanje kuranske obveze, koja je u islamskoj vjeri poznata kao obveza džihada (jihad). Tko je tu u pravu? Da bi se dao odgovor na to pitanje, svakako ne i definitivno, potrebno je razmotriti niz pitanja. Prvo pitanje tiče se konteksta glavnih strujanja u suvremenom islamu. To će nam omogućiti ustanovljavanje mjesta koje grupe kao što su ISIS i Al Nusra (proizišla kao ogranak Al Qaide) zauzimaju u islamskoj doktrinarnoj tipologiji i topologiji. Drugo pitanje tiče se same koncepcije džihada. Treće je pitanje odnosa samoga kuranskoga teksta s ratom, nasiljem i mogućim načinima čitanja toga teksta. Drugo i treće pitanje omogućavaju nam da sagledamo do koje su mjere utemeljene pretenzije tih grupa da njihovi pokreti predstavljaju oživljavanje autentičnoga islama.. The horrifying massacres committed during the civil war in Syria and Iraq by different groups, particularly those fighting under the banner of ISIS (Islamic State of Iraq and Syria) brought together many scholars, clerics, Islamic theologians and others throughout the world in a discursive effort to find a connection between the Quran and the military practices of the militants of this state, the self–proclaimed new caliphate. They maintain firmly that neither justifications nor arguments can be found in the Quran for the crimes of ISIS, though militants declare that their deeds in Syria and Iraq are nothing more than a fulfillment of the Quran obligation which in Islam is known as jihad. Who is in the right? In order to be able to answer this question, however inconclusive, one must dismantle a range of issues. The first involves the context of mainstream thinking in contemporary Islam. In order to resolve this issue we must ascertain what place groups, such as ISIS and Al Nusrat (which emerged as a branch of Al Qaeda) occupy in the typology and topology