Reslizumab, nova terapijska mogućnost u bolesnika s teškom eozinofilnom astmom

Dostupni epidemiološki podaci sugeriraju da 3 – 10% bolesnika s astmom boluje od teške astme. U ovih bolesnika, usprkos adekvatnoj primjeni standardne inhalacijske terapije, provedbi mjera kontrole okolišnih čimbenika i primjerenoj suradljivosti, ne može se postići zadovoljavajuća kontrola bolesti. U znatnog broja bolesnika radi se o teškoj eozinofilnoj astmi u kojoj glavni etiopatogenetski mehanizam jest eozinofilni obrazac upalne reakcije u dišnim putovima, neovisan o alergenu. Za ove bolesnike odnedavno su dostupna dva biološka lijeka sa snažnim antieozinofilnim učinkom. To su monoklonska protutijela usmjerena protiv interleukina 5 (IL-5), reslizumab i mepolizumab. Ovi lijekovi znatno poboljšavaju plućnu funkciju, smanjuju broj akutnih pogoršanja astme, smanjuju potrebu za primjenom sustavnih kortikosteroida te poboljšavaju kvalitetu života sniženu astmom. Antieozinofilni lijekovi učinkoviti su u dobro definiranoj podskupini bolesnika s teškom astmom. Stoga je prije odluke o njihovoj primjeni potreban pažljiv probir bolesnika temeljen na fenotipskim karakteristikama astme.