Osobni nadimak, figura za društveno uvjetovani kontekst (na primjeru nadimaka s otoka Pašmana)

Pretpostavili smo da su nadimci, pragmatična nadimena nastala nekim od postupaka prijenosa značenja, zapravo figure za opće kulturno-etnički i povijesno obilježene lekseme. Nadimci, naime, nastaju na osnovi triju tipova seman- tičko-logičkih odnosa: sličnosti ili analogije, podudarnosti ili kontigviteta i spajanja ili intersekcije između referenta i leksičkoga sadržaja. Izvor motivacije nije (najčešće!) u formi leksema, nego u sadržaju apelativa i situaciji u kojoj je sadržaj izbio u prvi plan. Nadimak kao onomastički znak dobiva određena svojstva opće imenice (Juda = izdajica), ali ne gubi posve osnovno obilježje imenovanja, tj. identifikaciju.