ODNOS RAZLIČITIH OBLIKA UČENJA U CJELOŽIVOTNOM OBRAZOVANJU NASTAVNIKA

Cjeloživotno obrazovanje općeprihvaćen je pojam suvremene obrazovne politike. U provedenom istraživanju polazi se od pretpostavke da su se njegovom operacionalizacijom i razvojem informacijsko-komunikacijske tehnologije iskristalizirali njegovi brojni oblici učenja koje je u sustavima obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja potrebno stalno osvještavati. Ako prilikom priprema za rad s učenicima nastavnikova ideja vodilja treba biti cjeloživotno obrazovanje, onda je pitanje u kojoj mjeri nastavnik, kao onaj koji neposredno na nastavnim satima provodi obrazovnu politiku, osvještava i koristi se pojedinim oblicima cjeloživotnog obrazovanja. U istraživanju neki od njih stavljeni su u suodnos iz čega proizlazi rezultat prema kojem kod ispitanika prevladava formalno i neformalno učenje, dok informalno učenje uglavnom korelira sa samoupravljanim i refleksivnim učenjem. Dobiveni rezultati potiču na daljnja ispitivanja navika učenja nastavnika, jer je polazišno stajalište da, svakodnevno provodeći vrijeme s nastavnicima, učenici manje ili više svjesno usvajaju njihove pristupe naspram učenju i radu.