Razlike u pružanju individualizirane odgojno-obrazovne podrške učenicima različitih razreda

Bez obzira što inkluzija ima utemeljenje u zakonodavstvu odgojno obrazovnoga sustava, mnoga istraživanja potvrđuju da je inkluziju teško provoditi, jer učitelji nedovoljno primjenjuju metodičko-didaktičke pristupe prema inkluzivnim načelima (Burns, 2002; Guskey, 2002; Bybee and Starkweather, 2006; Bouillet and Kudek Mirošević, 2015). Od učitelja se prvenstveno očekuje da prihvate odgovornost za stvaranje nastavnog procesa u kojem će svi učenici biti prihvaćeni i u kojem će biti primijenjeni individualizirani oblici podrške. Stoga učitelji imaju ključnu ulogu u kvaliteti uključivanja i smanjenju neuspješnosti učenika s teškoćama. Sukladno tome, cilj istraživanja u ovom radu je analizirati podršku koju učenicima s teškoćama pružaju njihovi učitelji. Analiziraju se individualizirani postupci učitelja (N=506) koji rade u četvrtim, šestim i osmim razredima redovitih osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, u kojima su uključeni učenici s teškoćama učenja. Postavljena je hipoteza prema kojoj postoje statistički značajne razlike u pružanju individualizirane podrške između učitelja koji rade s učenicima s teškoćama u učenju četvrtih, šestih i osmih razreda. Za tu svrhu primijenjena je kanonička diskriminativna analiza. Rezultati pokazuju da se grupe ispitanika razlikuju, odnosno da je pružanje individualizirane podrške najviše zastupljeno kod učitelja koji rade u četvrtom razredu, zatim kod učitelja u šestim razredima, a najmanje individualizirane podrške pružaju učitelji osmih razreda.