POJAVA LIKVEFAKCIJE NA PODRUČJU ZAGREBA U PROŠLOSTI I PROCJENA MOGUĆNOSTI PONOVNE POJAVE TIJEKOM JAČEG POTRESA

Tijekom Velikog zagrebačkog potresa iz 1880. na šest lokacija u okolici Zagreba primijećeni su pokazatelji likvefakcije u vidu pojave "muljnih vulkana" (engl.: sand boils) nastalih istjecanjem podzemne vode na površinu. Likvefakcija je po definiciji fenomen kod kojeg se čvrstoća i stabilnost saturiranih nekoherentnih tala smanjuju, do hidrauličkog sloma, pod utjecajem potresa ili nekog drugog dinamičkog opterećenja. Čimbenik važan za pojavu likvefakcije je stanje zbijenosti sedimenata koje dobrim dijelom zavisi od njihove starosti. Određivanjem apsolutne starosti fosiliziranih stabala nađenih u sedimentima savskog aluvija kod Zagreba te na osnovi terenskih ispitivanja zbijenosti tla zaključuje se da je pri potresu magnitude ≥ 6,3 na zagrebačkom području moguće ponovo očekivati pojavu likvefakcije.