Diferencijalno-dijagnostički pristup ozljedi sezamoidne kosti stopala: prikaz slučaja

Cilj: Sezamoidni koštano-tetivni kompleks stopala sastoji se od dvije sezamoidne kosti - medijalne i lateralne. Kada dođe do njihove ozljede, diferencijalna dijagnoza se uglavnom svodi na onu između frakture i sezamoiditisa. U kliničkoj praksi problem stvara razlikovanje između frakture i sezamoidit...

Ausführliche Beschreibung

Gespeichert in:
Bibliographische Detailangaben
Veröffentlicht in:Medicina Fluminensis 2018-03, Vol.54 (1), p.80
Hauptverfasser: Pupić-Bakrač, Jure, Kajić, Martin, Pupić-Bakrač, Ana
Format: Artikel
Sprache:hrv ; eng
Schlagworte:
Online-Zugang:Volltext
Tags: Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
Beschreibung
Zusammenfassung:Cilj: Sezamoidni koštano-tetivni kompleks stopala sastoji se od dvije sezamoidne kosti - medijalne i lateralne. Kada dođe do njihove ozljede, diferencijalna dijagnoza se uglavnom svodi na onu između frakture i sezamoiditisa. U kliničkoj praksi problem stvara razlikovanje između frakture i sezamoiditisa bipartitne sezamoidne kosti, koja je normalna anatomska varijanta u 7-30% ljudi iz opće populacije. Cilj je prikazati slučaj pacijenta s naglo nastalom sezamoidnom boli koja se javila za vrijeme igranja nogometne utakmice. Prikaz slučaja: 27-godišnji muškarac došao je zbog boli u području palca desnog stopla, koju je osjetio za vrijeme nogometne utakmice, 24 sata pred prijem. Bol nije mogao povezati s nekim specifičnim događajem za vrijeme igre, nije pretrpio direktni udarac u stopalo. Kliničkim pregledom u području glave prve metatarzalne kosti plantarno su nađeni minimalni otok i crvenilo. Osjećao je bol na palpaciju i pasivnu dorzifleksiju. Rentgenskim (RTG) snimanjem desnog stopala postavila se sumnja na bipartitnu medijalnu sezamoidnu kost združenu sa sezamoiditsom, ali se zbog dvojbenog nalaza nije isljučila diferencijalna dijagnoza frakture. Pacijentu je ordinirana standardna konzervativna terapija, te ga se pratilo na redovitim tjednim kontrolama. Nakon 2 tjedna simptomi su se povukli, a kontrolnim RTG snimkama potvrđena je dijagnoza sezamoiditisa bipartitne kosti. Nakon 6 tjedana pacijent se vratio sportskim aktivnostima. Zaključak: Kada imamo dvojbenu situaciju sezmoidinim ozljedama je najbolje pristupiti konzervativnom terapijom, te nastaviti redovite kontrole pacijenta. Praćenjem kliničkog tijeka i komparacijom kontrolnog RTG-a uspostavlja se konačna dijagnoza. U slučaju perzistencije boli i/ili kontrolnog RTG-a koji upućuje na komplikacije, treba pristupiti naprednoj slikovnoj dijagnostici te u skladu s nalazom odlučiti o eventaulnoj invazivnoj terapiji. Sezamoidne ozljede se u većini slučajeva mogu lako izliječiti, ali postavljanje pogrešne dijagnoze može voditi u nepotrebne komplikacije.
ISSN:1847-6864
1848-820X
DOI:10.21860/medflum2018_192888