Morfološke osobitosti pasivnog fleksornog mehanizma ptica s različitim rasporedom prstiju

Ptice posjeduju mehanizam koji im omogućuje pasivnu fleksiju prstiju noge, a sastoji se od dvije komponente: automatskog digitalnog fleksornog mehanizma (ADFM) i digitalnog mehanizma zatvaranja tetiva (DTLM). Cilj ovoga rada bio je ustanoviti postojanje i specifičnost ovih komponenti u predstavnika ptica s anizodaktilnim (domaća kokoš) i zigodaktilnim (papige) rasporedom prstiju, primjenjujući standardnu anatomsku sekciju i histološke metode. Prostorna organizacija mišića koji imaju središnju ulogu u DTLM-u (m. flexor digitorum longus i m. flexor hallucis longus) jednaka je u papiga i domaće kokoši. Plantarni položaj četvrtog prsta, što čini razliku između anizodaktilnog i zigodaktilnog rasporeda prstiju, nije uvjetovao promjene položaja i funkcije tih fleksornih mišića. Nabori tetivnih ovojnica i kvržice na tetivama fleksornih mišića bili su slabije razvijeni u domaće kokoši, dok su u papiga nabori i kvržice bili jasno definirani, a njihove morfološke razlike vidljive. Hondrogeni elementi nedostaju ili su jedva zamjetni u tetivama papiga. Mogući uzrok ovoj pojavi mogla bi biti razlika u opterećenju koje trpe tetive zbog različitih biomehaničkih prilika. Papige su primarno vezane za krošnje drveća gdje se vrlo spretno kreću prihvatom za grane. Kod galiformnih je ptica masa tijela znatno veća, što je posljedica prilagodbe životu na tlu, pa tetive fleksornih mišića trpe veće opterećenje nego kod papiga, dok hrskavično tkivo uklopljeno u samu tetivu može djelovati na raspodjelu mase tijela koje podnosi stopalo, pa samim tim i tetiva.