Vjeronauk u školi u službi dijaloga i pomirenja
U prvome dijelu ovoga teksta promišlja se o važnosti odgojnoga djelovanja za promicanje dijaloga i pomirenja u hrvatskome društvu, a uzimajući u obzir mnogobrojne izazove koji dolaze iz suvremenoga konteksta i koji dodatno usložnjavaju odgojno‑obrazovnu djelatnost. Odgoj se našao pred izazovom od sr...
Gespeichert in:
Veröffentlicht in: | Bogoslovska smotra 2017-12, Vol.87 (3), p.553 |
---|---|
1. Verfasser: | |
Format: | Artikel |
Sprache: | hrv ; eng |
Schlagworte: | |
Online-Zugang: | Volltext |
Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
Zusammenfassung: | U prvome dijelu ovoga teksta promišlja se o važnosti odgojnoga djelovanja za promicanje dijaloga i pomirenja u hrvatskome društvu, a uzimajući u obzir mnogobrojne izazove koji dolaze iz suvremenoga konteksta i koji dodatno usložnjavaju odgojno‑obrazovnu djelatnost. Odgoj se našao pred izazovom od središnje važnosti za sadašnjost i za budućnost: omogućiti suživot različitosti i promicati dijalog u korist miroljubivoga društva. Posebna odgovornost s obzirom na promicanje dijaloga i pomirenja leži na katoličkome odgoju, osobito vjeronaučnome odgoju. U drugome dijelu promišlja se o kršćanskom pristupu dijalogu i pomirenju u odgojnoj perspektivi. Ističe se kako je opredjeljenje za odgoj koji je za dijalog i pomirenje, želimo li miran suživot, jedini mogući izbor. Ta opcija ima jasan teološki, antropološki i pedagoški temelj. Već sam čin Božjega stvaranja objavljuje nam istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Cijelo je, naime, čovječanstvo izišlo iz Božje ruke kao velika Božja obitelj. Posebno važan doprinos međukulturalnome dijalogu može i treba dati religija. Postalo je, naime, očito koliko je snažan religijski aspekt u definiranju vlastita identiteta unutar snažnoga globalizacijskog procesa koji je na djelu. U trećem se dijelu ističe kako se odgoj za dijalog i pomirenje može smatrati temeljnim ciljem vjeronaučne nastave, koji se ostvaruje na različitim razinama i područjima. Ponajprije, riječ je o promicanju interdisciplinarnoga dijaloga budući da vjeronauk u školi nije izdvojeni otok, nego je u dinamičnom odnosu sa svim drugim znanjima. Vjeronauk, nadalje, promičući »gramatiku dijaloga« i omogućujući upoznavanje vlastita identiteta te poznavanje drugoga i drukčijega, donosi plodove na razini zajedničkoga života. To je dijalog koji stvara mir. Riječ je, nadalje, o odgoju usmjerenome izgradnji »unutarnjeg čovjeka«, čovjeka koji postupno i strpljivo uči živjeti trajno se nadahnjujući na Isusovoj zapovijedi ljubavi.U četvrtome dijelu daju se obrisi nekih pedagoških i didaktičkih usmjerenja s obzirom na promicanje dijaloga i pomirenja u vjeronaučnoj nastavi. |
---|---|
ISSN: | 0352-3101 1848-9648 |