Vjeronauk u školi u službi dijaloga i pomirenja

U prvome dijelu ovoga teksta promišlja se o važnosti odgojnoga djelovanja za promicanje dijaloga i pomirenja u hrvatskome društvu, a uzimajući u obzir mnogobrojne izazove koji dolaze iz suvremenoga konteksta i koji dodatno usložnjavaju odgojno‑obrazovnu djelatnost. Odgoj se našao pred izazovom od sr...

Ausführliche Beschreibung

Gespeichert in:
Bibliographische Detailangaben
Veröffentlicht in:Bogoslovska smotra 2017-12, Vol.87 (3), p.553
1. Verfasser: RAZUM, Ružica
Format: Artikel
Sprache:hrv ; eng
Schlagworte:
Online-Zugang:Volltext
Tags: Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
Beschreibung
Zusammenfassung:U prvome dijelu ovoga teksta promišlja se o važnosti odgojnoga djelovanja za promicanje dijaloga i pomirenja u hrvatskome društvu, a uzimajući u obzir mnogobrojne izazove koji dolaze iz suvremenoga konteksta i koji dodatno usložnjavaju odgojno‑obrazovnu djelatnost. Odgoj se našao pred izazovom od središnje važnosti za sadašnjost i za budućnost: omogućiti suživot različitosti i promicati dijalog u korist miroljubivoga društva. Posebna odgovornost s obzirom na promicanje dijaloga i pomirenja leži na katoličkome odgoju, osobito vjeronaučnome odgoju. U drugome dijelu promišlja se o kršćanskom pristupu dijalogu i pomirenju u odgojnoj perspektivi. Ističe se kako je opredjeljenje za odgoj koji je za dijalog i pomirenje, želimo li miran suživot, jedini mogući izbor. Ta opcija ima jasan teološki, antropološki i pedagoški temelj. Već sam čin Božjega stvaranja objavljuje nam istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Cijelo je, naime, čovječanstvo izišlo iz Božje ruke kao velika Božja obitelj. Posebno važan doprinos međukulturalnome dijalogu može i treba dati religija. Postalo je, naime, očito koliko je snažan religijski aspekt u definiranju vlastita identiteta unutar snažnoga globalizacijskog procesa koji je na djelu. U trećem se dijelu ističe kako se odgoj za dijalog i pomirenje može smatrati temeljnim ciljem vjeronaučne nastave, koji se ostvaruje na različitim razinama i područjima. Ponajprije, riječ je o promicanju interdisciplinarnoga dijaloga budući da vjeronauk u školi nije izdvojeni otok, nego je u dinamičnom odnosu sa svim drugim znanjima. Vjeronauk, nadalje, promičući »gramatiku dijaloga« i omogućujući upoznavanje vlastita identiteta te poznavanje drugoga i drukčijega, donosi plodove na razini zajedničkoga života. To je dijalog koji stvara mir. Riječ je, nadalje, o odgoju usmjerenome izgradnji »unutarnjeg čovjeka«, čovjeka koji postupno i strpljivo uči živjeti trajno se nadahnjujući na Isusovoj zapovijedi ljubavi.U četvrtome dijelu daju se obrisi nekih pedagoških i didaktičkih usmjerenja s obzirom na promicanje dijaloga i pomirenja u vjeronaučnoj nastavi.
ISSN:0352-3101
1848-9648