Povijest u djelima Pavla Vuk-Pavlovića

Promišljanje povijesti pojavljuje se u više tekstova Pavla Vuk-Pavlovića. Ovom prilikom ću analizirati njegove tekstove »Aristofan i rat«, »Pogled na kulturnopovijesna smjeranja« i »Značenje povijesne predaje«. U svojem članku »Aristofan i rat« Vuk-Pavlović proveo je analizu Aristofanovih komedija,...

Ausführliche Beschreibung

Gespeichert in:
Bibliographische Detailangaben
Veröffentlicht in:Metodički ogledi 2017-03, Vol.23 (2), p.43
1. Verfasser: Peklić, Ivan
Format: Artikel
Sprache:hrv ; eng
Schlagworte:
Online-Zugang:Volltext
Tags: Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
Beschreibung
Zusammenfassung:Promišljanje povijesti pojavljuje se u više tekstova Pavla Vuk-Pavlovića. Ovom prilikom ću analizirati njegove tekstove »Aristofan i rat«, »Pogled na kulturnopovijesna smjeranja« i »Značenje povijesne predaje«. U svojem članku »Aristofan i rat« Vuk-Pavlović proveo je analizu Aristofanovih komedija, a posebno ističem zaključak koji je donio u analizi Lizistrate. Vuk-Pavlović tvrdi da u ovoj komediji uzrok rata nije težnja pojedinca, nego države odnosno cijeloga društva. Tako se rat u Lizistrati obrađuje kao socijalni problem. U spomenutom članku Vuk-Pavlović vrlo često navodi primjere iz grčke povijesti kako bi argumentirao svoje stavove. U tekstu »Pogled na kulturnopovijesna smjeranja« Vuk-Pavlović nastoji odgovoriti na pitanja je li potrebna revolucija da bi došlo do kulturnog napretka ili je to moguće postići mirnim putem te je li za kulturnopovijesni napredak važan samo razum ili pak i duhovnost? U svojem radu također ću istaknuti odnos jednakosti i slobode u povijesti, kako to vidi Vuk-Pavlović, a onda i drugi filozofi tijekom povijesti. Vuk Pavlović također smatra da su za razvoj kulture važne unutarnje napetosti te da one pokreću povijest, a kao primjer navodi donošenje zakona 432. g. pr. n. e. u Ateni protiv bezboštva. Donošenje tog zakona nagovijestilo je tendencije koje idu za promjenom smjera kulturnoga kretanja. U tekstu »Značenje povijesne predaje« Vuk-Pavlović konstatira da čovjek najprije gleda na ono što su mu ostavili preci, a onda nastoji svijet učiniti primjerenim svojim prebivalištem pa tako na njemu gradi, pregrađuje ga, dograđuje i dotjeruje ga, kako bi naposljetku, poput svojih predaka, ostavio svoj poseban trag. Predajom se razotkriva jedna od osnovnih smjernica izgradnje čovječjeg svijeta jer ona je zbiljsko povijesno pamćenje, a time i izvor povijesnosti, tvrdi Vuk-Pavlović. Nakon provedene analize smatram da će biti vidljivo da je Vuk-Pavlović u svojim filozofskim tekstovima koristio povijesne događaje kako bi potvrdio svoje teze. Također želim potkrijepiti tezu da je povijesno pamćenje važno za pokretanje napretka. Na kraju članka želim istražiti i prisutnost teme povijesti u poeziji Pavla Vuk-Pavlovića.
ISSN:0353-765X
1848-2325
DOI:10.21464/mo44.232.4353