Miomiris teksta, subverzivni zagrljaji: osobni pogled na formalistička čitanja Uliksa

U ovom članku, koji je verzija izlaganja na Bloomsday 100 International Joyce Symposium u Dublinu u lipnju 2004. godine, autorica nudi osobni pogled unatrag na više od dva desetljeća svog proučavanja Joycea. Premda pozdravlja velik i raznolik razvoj joyceovske teorije i kritike, ona upozorava da upravo u slučaju Uliksa kritičar ne smije zaboraviti na njegov formalizam. Ona drži da su ideje i pristupi zasnovani na pionirskim radovima ruskih formalista još uvijek vrlo važni upravo u slučaju Joycea, a posebno njegova Uliksa. Također vjeruje da su elementi ranog formalizma s vremenom postali dio nekih kasnijih teorijskih strujanja, npr naratologije (Genette, Cohn, Barthes) i teorije recepcije (Iser). Posebno naglašava da termin ostranenie već sadrži svijest o parodijskoj subverziji koju ona drži najvećom inovacijom Uliksa, zato što mu ona daje posebno mjesto među modernistima i ujedno vodi do praga postmoderne hipertekstualnosti. Upravo zbog toga u Joyceovoj bi sviti uvijek morao biti i poneki novi (revizionistički?) formalistički kritičar.