Proračun za anizotropiju seizmičkog zračenja kod dizajna istraživanja u Bayesovom smislu

Prostorna razdioba seizmičkog zračenja koje se koristi za proučavanje unutrašnjosti Zemlje je anizotropna zbog Zemljine slojevite građe. Ta anizotropija znatno komplicira razlučivanje struktura i prikupljanje podataka, što je najizraženije pri istraživanju podmorskih nalazišta ispod solnih naslaga. Korištenje točkastih raspršivača s izotropnom razdiobom zračenja, koji se tradicionalno koriste u prospekciji, može dovesti do ozbiljnih pogrešaka ako se pri planiranju istraživanja prijemnici postave na neodgovarajuće pozicije u odnosu na razdiobu zračenja istraživane strukture. U ovom radu razrađujemo optimalni sustav kojim se raspršeno zračenje može uzeti u obzir pri planiranju istraživanja. Sredstvo kroz koje se rasprostiru valovi je atenuativno, a lokalno nagnute granice među slojevima su modelirane diskretnim skupom plošnih raspršivača konačne veličine. Prikazane su opće elastodinamičke jednadžbe za kernele razlučivosti, tj. za vektore koji matematički prikazuju moguća opažanja ako postoje raspršivači. Veličina pojedinog raspršivača određuje širinu njegove razdiobe zračenja kojom se može izraziti nepouzdanost kuta nagiba plohe, što daje dodatne informacije o nepouzdanostima parametara modela, te u konačnici vodi boljem planiranju geofizičkih istraživanja.