STAVOVI RAVNATELJA PREMA (SAMO)VREDNOVANJU U USTANOVAMA ZA RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE

Stavovi ravnatelja prema (samo)vrednovanju ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje bitno utječu na uspješnost provođenja procesa (samo)vrednovanja, kao i na korištenje rezultatima za planiranje razvoja kvalitete. Stoga je cilj ovoga istraživanja bio ispitati i analizirati stavove ravnatelja o (samo)vrednovanju rada ustanova za rani i pred-školski odgoj i obrazovanje te odnos između karakteristika vrtića, socio demografskih osobina ravnatelja i njihovih stavova prema (samo)vrednovanju. U istraživanju su sudjelovala 62 ravnatelja dječjih vrtića iz cijele Hrvatske, odnosno 9,2% od ukupnoga broja ravnatelja ustanova za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj. Svi suispitanici žene, prosječne dobi M=48,17 godina (SD=7,8), u rasponu od 32 do 64 godine. Primijenjena je anketa koja se sastoji od 31 tvrdnje, konstruirana za potrebe ovoga istraživanja. Kao što se očekivalo, općenito su utvrđeni pozitivni stavovi ravnatelja dječjih vrtića prema (samo)vrednovanju. Pored toga, utvrđena je pozitivna korelacija između stručne spreme ravnatelja i stavova prema (samo)vrednovanju, to jest ravnatelji s visokom stručnom spremom iskazali su pozitivniji stav prema (samo)vrednovanju. Utvrđeni rezultati ukazuju na važnost ispitivanja stavova prema kvaliteti rada ustanova i (samo)vrednovanju te potvrđuju značajnu ulogu ravnatelja u procesu osiguranja i unapređenja kvalitete rada vrtića.