HRVATSKE SMJERNICE ZA IN VITRO DIJAGNOSTIKU PREOSJETLJIVOSTI POSREDOVANE IGE PROTUTIJELIMA

In vitro dijagnostika alergijskih bolesti temelji se na određivanju koncentracije ukupnih i speciičnih IgE antitijela u serumu, koncentraciji IgG antitijela, plazmatske triptaze, eozinoilnog kationskog proteina te testu aktivacije bazoilnih leukocita. Upotreba in vitro dijagnostičkih testova mora biti temeljena na korelaciji anamneze, kliničke slike te in vivo provokativnih testova. Kliničko značenje povišene serumske koncentracije ukupnih IgE antitijela u dijagnostici alergijskih bolesti jest ograničena, budući da se ona susreće i u drugim nealergijskim bolestima. Povišene koncentracije speciičnih IgE protutijela, zajedno s pozitivnom anamnezom, indikativne su za klinički značajnu alergijsku bolest. Preporučena laboratorijska metoda za određivanje koncentracije IgE protutijela u serumu jest luoroenzimimunokemijska metoda. Povišene serumske koncentracije IgG protutijela nemaju dokazanu ulogu u dijagnostici alergije na hranu, a mogu poslužiti u procjeni uspješnosti speciične imunoterapije na alergene kukaca te procjeni rizika razvoja anailaksije uzrokovane ovom skupinom alergena. Povišena koncentracija serumske triptaze (podtip ), indikator je degranulacije mastocita uzrokovane speciičnim alergenom. Porast koncentracije eozinoilnog kationskog proteina (EKP) nastupa tijekom kasne faze alergijske reakcije te se može koristiti u praćenju alergijskih i drugih upalnih stanja u kojima eozinoili imaju glavnu ulogu. Test aktivacije bazoilnih (BAT) leukocita temelji se na određivanju staničnih razlikovnih obilježja, CD 63 i CD203c metodom protočne citometrije. BAT je koristan u dijagnostici alergija na alergene kukaca, nutritivnih te medikamentnih alergija. Alergološka dijagnostika temeljena na ekstraktima alergena može se koristiti u monosenzibiliziranih bolesnika s jasnom kliničkom slikom te u bolesnika kojima se planira prepisati samo simptomatska terapija. U suvremenoj su kliničkoj praksi razvijenih zemalja mnogo češći polisenzibilizirani bolesnici s kompleksnom simptomatologijom te sumnjom na križnu reaktivnost. Kod ovih se bolesnika preporuča koristiti molekularnu alergološku dijagnostiku.