Eritrocitoza u bolesnika na hemodijalizi liječenog željeznom sukrozom

Bijelac u dobi od 59 godina započeo je s primjenom hemodijalize s prekidima u ožujku 1995. radi liječenja terminalne bubrežne bolesti nepoznate etiologije. U prosincu 2002. počeo je primati parenteralnu željeznu sukrozu, 100 mg svaka dva tjedna, zbog nedostatka željeza. Nije primao eritropoetin. Nakon mjesec dana nastupio je svrbež, a krvne pretrage su ukazale na eritrocitozu. Liječenje željezom smjesta je prekinuto i napravljena su eetiri vađenja krvi kako bi se izbjegla tromboza AV fistule. Zloćudna bolest bila je isključena. Odlučeno je da se primijeni inhibitor enzima konvertaze angiotenzina (ACEi), ramipril, u dozi od 2,5 mg/dan. Međutim, u bolesnika se je razvio težak kašalj kao nuspojava ramiprila, pa je bolesnik prešao na terapiju antagonistom tipa II. receptora angiotenzina (AAR), losartanom, u dozi od 25 mg/dan. Za vrijeme dok je bolesnik bio sklon hipotenziji tijekom postupaka dijalize, losartan je dobivao svake večeri prije spavanja. Mjesec dana nakon uvođenja AAR postignuta je stabilna razina hemoglobina. Kontrolna MSCT nakon šest mjeseci nije pokazala nikakvih znakova zloćudne bolesti. Oralni ACEi i AAR su primjerena terapija za reguliranje eritrocitoze u bolesnika na dijalizi.