Razlike u mišljenjima studenata i zaposlenih učitelja o obrazovnoj inkluziji učenika s teškoćama

Iako inkluzivno obrazovanje ima status temeljne paradigme suvremenog obrazovnog sustava, mnogi autori upozoravaju na nedostižnost tog ideala, a istraživanja kontinuirano potvrđuju da školski sustavi mnogih zemalja i dalje perpetuiraju neravnopravnost i nedovoljnu uključenost učenika s teškoćama u proces učenja i poučavanja. Ovaj je rad usmjeren analizi mišljenja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u tri faze njihova inicijalnog obrazovanja i zaposlenih učitelja u hrvatskim osnovnim školama o obrazovnoj inkluziji učenika s teškoćama te utvrđivanju razlika u ispitivanim mišljenjima između četiri skupine ispitanika. Sudionici istraživanja bili su studenti prve (187 ili 24,2%), treće (215 ili 27,5%) i pete (198 ili 25,6%) godine studija Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te učitelji (173 ili 22,4%) zaposleni u hrvatskim osnovnim školama. Ukupan uzorak istraživanja čini 773 ispitanika. Polazi se od hipoteze da postoje statistički značajne razlike u mišljenjima tri skupine studenata i učitelja o obrazovnoj inkluziji učenika s teškoćama, pri čemu se očekuje pozitivnije mišljenje studenata završne godine studija u odnosu na mlađe studente i zaposlene učitelje. Primjenom i analizom rezultata dobivenih popunjavanjem Skale mišljenja o inkluziji učenika s teškoćama, hipoteza je potvrđena samo djelomično. Utvrđeno je da se studenti različitih godina studija i zaposleni učitelji međusobno značajno razlikuju u mišljenjima o obrazovnoj inkluziji učenika s teškoćama, ali su mišljenja studenata završne godine studija i zaposlenih učitelja nepovoljnija u odnosu na studente prve i treće godine studija. Najpovoljnija mišljenja o obrazovnoj inkluziji iskazali su studenti treće godine.