Naracija u historiografiji: teorijski aspekti

Rad propituje suvremene teorijske poglede na ulogu jezika i pripovjednih struktura u historiografskim prikazima zbilje. Razmatraju se, ponešto pojednostavnjeno, četiri teorijska (s praktičnim primjenama) pristupa ovomu problemu, koji je posljednjih tridesetak godina važna tema rasprava teoretičara povijesti i književnosti. Prvi, tradicionalni pristup, jezik i naraciju drži tek neutralnim sredstvima za prezentaciju stvarnih činjenica; drugi, nenarativni pristup, odbacuje historiografiju pripovjednoga tipa kao novelističku i mitsku; treći, narativistički, historiografiju promatra kao jedan vid književne prakse, a četvrti pristup nastoji dati uvid u specifičnu ulogu i moć naracije u prikazima zbilje. Ovdje se promatraju i sličnosti i razlike između pojedinih autora te pokušavaju osmisliti mogući načini analize historiografskih tekstova upravo preko naracije.