Mogući razvoj energetskog sektora Republike Hrvatske do 2050. godine u uvjetima smanjenja emisije ugljikovog dioksida

U radu je analizirano pitanje: Je li moguće i s kojim posljedicama ostvariti energetski razvoj uz istovremeno smanjenje emisije CO2 za 80 posto do 2050. godine? Pri tome se ne misli samo na očekivane posljedice rasta troškova, već i na moguće poželjne utjecaje energetskog sektora na tehnološki razvo...

Ausführliche Beschreibung

Gespeichert in:
Bibliographische Detailangaben
Veröffentlicht in:Nafta (Zagreb, Croatia) Croatia), 2014-02, Vol.65 (1), p.44
1. Verfasser: Granić, Goran
Format: Artikel
Sprache:hrv ; eng
Schlagworte:
Online-Zugang:Volltext
Tags: Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
Beschreibung
Zusammenfassung:U radu je analizirano pitanje: Je li moguće i s kojim posljedicama ostvariti energetski razvoj uz istovremeno smanjenje emisije CO2 za 80 posto do 2050. godine? Pri tome se ne misli samo na očekivane posljedice rasta troškova, već i na moguće poželjne utjecaje energetskog sektora na tehnološki razvoj, razvoj znanosti, gospodarstva i povećanje dodane vrijednosti. Za potrebe rada, razvoj energetskog sektora do 2050. godine modeliran je i simuliran upotrebom dva modela za procjenu energetskih sustava: Model za analizu potrošnje energije (MAED – Model for Energy System Analysis1), Model za optimiranje sustava opskrbe energijom (MESSAGE – Model for Energy Supply Strategy Alternatives and their General Environmental Impacts2). MESSAGE koristi rezultate MAED modela kao ulazne pretpostavke i podatke. Mogućnosti razvoja u sektorima industrija, kućanstvo, usluge i promet modelirane su simulacijski, tj. razmatrane su moguće putanje razvoja kako bi se približno dostigli ciljevi sektorskog smanjenja emisije CO2 u skladu s prethodno opisanim ciljevima koji se razmatraju na razini EU. Prosječni trošak proizvodnje električne energije u 2050. godini povećava se za skoro 140 posto u odnosu na 2015. godinu. Odgovor je: Smanjenje emisija CO2 u Hrvatskoj za 80 posto ukupno i u elektroenergetskom sektoru do 95 posto je moguće, s tehničkog i tehnološkog aspekta, ali uz visoke financijske posljedice i značajne promjene u energetskom sektoru, kojima treba prethoditi promjene u znanstvenom i industrijskom razvoju.
ISSN:0027-755X